"Oh, kako je dobro biti među ljudima koji čitaju knjige.” – Rainer Maria Rilke

Vođeni ovom krilaticom, i svjesni kako je u današnjem užurbanom načinu življenja ponekad teško naći vremena za čitanje, osmislili smo jednu veselu i poučnu čitalačku aktivnost za najmlađe učenike naše škole.

Više pod OPŠIRNIJE!

Dobrobiti čitanja djeci za razvoj vokabulara i pismenosti djece su brojne i većini dobro poznate. No, osim tih dobrobiti, ona na koju se ovom aktivnošću dodatno želimo usmjeriti je upravo  dobrobit za socio-emocionalni razvoj djece. Naime, čitanje je važan alat za pomoć djeci u razvoju empatije. Dok čitaju knjige o ljudima čiji se životi razlikuju od njihovih (a posebno kada su priče ispričane iz perspektive tih drugih ljudi), djeca počinju cijeniti osjećaje drugih ljudi, kao i druge stilove života i perspektive drugačije od njihovih vlastitih.  Nadalje, knjige djeci pomažu naučiti kako se nositi sa svojim osjećajima na zdrav i kvalitetniji način. Spoznaja kako likovi  u knjigama doživljavaju razne emocije, poput ljutnje ili tuge,  daje djeci do znanja da su ti osjećaji normalni, pomaže im normalizirati njihove vlastite osjećaje i daje im priliku razgovarati i o vlastitim teškim osjećajima, ukoliko za tim osjete potrebu.

I upravo zbog svega gore navedenog, protekli petak okupili smo se u osunčanom atriju naše škole. Mali, ponosni učenici prvih razreda i „velika“ Lucija Drpić, učenica 7.b odjela, održali su prvi susret u sklopu naše aktivnosti „Čitam ti – da postaneš velik!“.  Lucija je učenicima pročitala slikovnicu "Nemaš pojma, Grizlijane", autorice Ane Đokić-Pongrašić, lektirno djelo koje govori o razmaženom i nespretnom medvjediću kojeg je cijeli život hranila njegova mama, pa sam nije ništa znao napraviti. Ipak, jednom kada je krenuo u svijet, malo po malo sve je naučio. Ova priča metaforički prikazuje s kakvim se sve problemima susreće svaki od mališana pri polasku u školu, kada mora naučiti postati samostalniji i prihvatiti odgovornost, iako bi radije ostao kod kuće na brizi svojim roditeljima. Težak je to prijelaz i za dijete i za roditelje, ali se mora napraviti kako bi se ono moglo pripremati za odrasli život. (Izvor: Lektire.hr).

Učenici su pozorno slušali i pratili svaku Lucijinu riječ, a nakon pročitanog djela zajednički su razgovarali o pročitanom i o tome kako su se osjećali slušajući priču. Jako smo zadovoljni kako je protekao naš susret i veselimo se sljedećem susretu koji će se održati već u petak, ovaj put s našim drugašima. I za kraj – slijedite naš primjer, družite se uz knjige! Vjerujte nam, nećete požaliti!!!