Starija hrvatska riječ za bicikl je kotur.

Stoljeća i stoljeća su prolazila dok se čovjek nije sjetio da bi mogao izumiti vozilo sa dva kotača. Vozilo sa dva kotača? Što je to? Sigurno neko đavolje djelo, govorili su svećenici u 14. stoljeću.

I tako se jednog lijepog dana naš dragi i svima poznati Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni u 14. stoljeću zabavljao izradom ''nečega''. U biti to je bilo nešto slično biciklu, nazovimo to prvi koncept bicikla. Imao je dva drvena kotača iste veličine, drvenu ramu, pedale i kožni „lanac“.

Trebalo je proći još oko 300 godina do sljedećeg značajnijeg čovjeka koji je nastavio Michelangelovu zamisao o vozilu na dva kotača. Bio je to grof  Comte de Sivrac koji je u kasnu jesen 1791. godine dovršio ''vozilo na dva kotača'', danas znano kao bicikl, a u to doba su ga zvali - pazite sad "drveni konj". Drveno vozilo, bez kočnica i pedala. Bez pedala? Pa genije Michelangelo je imao pedale na svom biciklu 300 godina prije ovoga. Šta sada? Comte de Sivrac nije znao za pedale? Znao je, ali ovo vozilo je bilo namijenjeno da ga vuku konji. Bilo je namijenjeno za razbibrigu bogatim vlastelinima i zemljoposjednicima. I eto nam Comte de Sivraca i njegovog vozila.

Povijesna grupa - projekt "Hoćemo biciklističke staze"