Da li je grad po mjeri čovjeka Dubai u čijem ostakljenom skijalištu dok se spuštaš po umjetnom snijegu možeš gledati ljude na plaži kako se kupaju na +35⁰C?

Da li će gradovi budućnosti kada ne bude više „sadašnjosti“ svi sličiti Dubaiu u kojem će majka ići na skijanje, otac na plažu, a djeca će se penjati na umjetni Mont Everest?

Kako je uopće živjeti u takvom gradu? Zabavno? Vjerojatno! Koliko dugo zabavno?

Posjetiti, zabaviti se …svakako…ali živjeti…ne nikako! Sve je previše, previše umjetno.

Moja vizija grada po mjeri čovjeka usko je vezana uz ekologiju, alternativne izvore energije, zelene oaze, te arhitekturu u kojoj se isprepleće staro i novo.

Naravno da bi se sve gore navedeno moglo i realizirati, treba riješiti gužve u prometu, probleme u opskrbi energijom, rasipanje energije, smanjiti potrošnju još uvijek pitke vode u Hrvatskoj, smanjiti emisiju CO2 u gradu itd. itd.

Danijela Jurić-Kaćunić 8.c (hrvatski jezik)